KNJIGA POEZIJE I KRATKIH PRIČA “TRAGAČI SJEMENA SREĆE” KNJIŽEVNICE ANELE SEJARIĆ – VUJINOVIĆ U IZDANJU BKC PRIJEDOR USKORO PRED ČITAOCIMA
Obavještavamo našu čitalačku publiku i javnost da je književnica Anela Sejarić – Vujinović iz Prijedora u septembru 2020.godine objavila svoju novu knjigu poezije i kratkih priča pod nazivom “Tragači sjemena sreće”.
Izdavač ove publikacije je Bosanski kulturni centar u Prijedoru, a knjiga je pohranjena u bibliotečkoj bazi Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Vidjeti link: https://plus.bh.cobiss.net/opac7/bib/40324614#full.
Vrlo smo radosni da je gospođa Sejarić-Vujinović aktivno uključena u aktivnosti Odsjeka za knjigu i izdavaštvo Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru, što je i rezultiralo ovim novim uspješnim projektom autora i izdavača.
Uprkos pandemiji korona virusa napominjemo da je ovo treća publikacija u 2020.godini čiji izdavač je Bosanski kulturni centar u Prijedoru. Više informacija o izdavačkoj djelatnosti BKC Prijedor možete pogledati na sljedećem linku: https://plus.bh.cobiss.net/opac7/bib/search?q=BOSANSKI+KULTURNI+CENTAR+PRIJEDOR&db=cobib&mat=allmaterials
U nastavku donosimo biografiju autorice:
BIOGRAFIJA AUTORICE KNJIGE
Anela Sejarić-Vujinović, rođena 29 marta 1979 godine, u Prijedoru, gdje živi i stvara. Idejni je tvorac i organizator književne manifestacije ”Majski susreti”, posvećene promociji mladih talenata, koja se svake godine održava u njenom gradu, već 16 godina. Objavila je zbirku poezije ”Sjećanja koja šute”, 2013. godine, u izdanju Društva književnika “Snaga riječi”, kojeg je bila član i jedan od osnivača upravnog odbora. Recenzenti knjige su bili poznati književnici Ranko Preradović i Muhidin Šarić. Piše poeziju i kratke priče. Objavljivana je u mnogim zbornicima, antologijama, književnim časopisima i portalima za književnost. Osvojila je nekoliko značajnih nagrada za poeziju, od kojih su dvije međunarodne, a posebno izvdaja nagradu za najbolji esej na ”Melničkim književnim večerima” u Bugarskoj. Njene pjesme su prevodjene na nekoliko svjetskih jezika. Uskoro će biti promovisana njena nova knjiga poezije i kratkih priča, u izdanju Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru, koja nosi naziv “Tragači sjemena sreće”. U pripremi su i zbornik kratkih priča i roman, koji će biti istorijsko-dokumentarnog karaktera.
Završila srednju pravno-birotehničku školu u Prijedoru, 1998 godine. Kasnije se aktivira kao volonter za rad u nevladinom sektoru. Završava školu novinarstva u trajanju od godine dana, pod pokroviteljstvom Evropske Unije, te radi kao novinar reporter u nekoliko nevladinih organizacija. Potom upisuje Rudarsko-tehnološki fakultet u Prijedoru i ubrzo prekida studije i počinje da radi na poslovima koordinatora za promociju civilnog društva u UG “Svjetionik”, gdje radi i na projektima za zaštitu prava djece i omladine. Od studiranja ne odustaje te upisuje Visoku školu za ekonomiju u svom gradu, smjer menadžer Javne uprave.
Saradnik je i Narodne biblioteke “Ćirilo i Metodije” u Prijedoru na kulturnim događajima i manifestacijama.
Učesnik je mnogih književnih manifestacija – književna kolonija “Rijeka Misli” Hašani posvećene Ćopiću, svake godine učesnik, Art Novum Bosanski Novi -Novi Grad, “Majski susreti” – susreti mladih pjesnika Prijedor, Društvo književnika “Snaga riječi”- “Prijedorski potpis”, Narodna biblioteka “Ćirilo i Metodije” – književne večeri zavičajnih pjesnika, Dani muzeja “Kozare”, “Slavjanska besjeda” Sofija-Bugarska i “Melničke večeri poezije” – Melnik Bugarska i druge manifestacije.
Piše i recenzije.
Govori ruski i engleski jezik.
Veliki je aktivista i borac za zaštitu i prava životinja.
Pjesnik o sebi najbolje može reći kroz pjesmu, s toga vam šaljem pjesmu, koja je moja stvarna biografija…
Bosonoga kontesa
Bosonoga, plavokosa, plavooka,
Dugih nogu, dugog jezika,
srca otvorenog za sve ljude,
za svakog ponešto, darujem iz ove glave lude!
Prijateljstva ruku dajem, za zlurade ne hajem,
pjevam, veselim se, odu vinu pišem,
grudima proljeće udišem!
Dobre ljude, po vrletima života tražim,
svaku životinju, usput, pomazim, komad hljeba dam,
ja sam vagabundo, to odavno znam.
Moj je dom, tamo gore, na planini najvećoj,
što sa nebom i Bogom graniči,
prirodi ruke širim i u zagrljaj joj hrlim.
Svako drvo moj je najbolji drug,
sa divljim zvijerima se družim i igramo kolo u krug.
Neprijatelja ja nemam, jer u svakom čovjeku,
ja želim dobrotu iznaći, u mom svijetu, svako se lako – može snaći!
Niko savršen nije, pa nisam ni ja, ogledalo mjesečevo, nas je odraz,
nastojim da sačuvam, da mi čist ostane – obraz!
I za kraj, samo da vam kažem, u dubini duše svoje, ja sam nježna i plaha,
i nemam straha, da priznam, da sam ja poetesa,
sa nadimkom – Bosonoga kontesa!
(Bosonoga kontesa)
